Gašenje ideja

Uz internet na dohvat ruke imamo pristup svemu što nam je potrebno: edukativnim izvorima, društvenim mrežama i mjestu gdje možemo reći što mislimo.  Na taj način, digitalni svijet i funkcionira u većini slučajeva. Uzimamo zdravo za gotovo neometan pristup informacijama, world wide web daje nam odgovor na sve, čak i na pitanja koja nismo ni postavili. U modernom svijetu, internet je uvelike dio naše svakodnevice i svako ograničavanje pristupa znači ugrožavanje naše slobode.

Diljem svijeta, vlade nalažu davateljima internetskih usluga da ograniče pristup internetu, pogotovo društvenim mrežama. Na to možemo gledati kao pokušaj vladajućih da uspostave kontrolu nad građanima i ograničavanje slanja, ali i primanja informacija. Ono što još više zabrinjava, velik broj ovih slučajeva gašenja Interneta događa se upravo u vrijeme izbora. Organizacija za digitalna prava, Access Now, dokumentirala je gašenja interneta u 33 države tijekom razdoblja od siječnja 2015. do listopada 2016., uključujući Tursku, Zambiju i Vijetnam.
U veljači 2016., Uganda se suočila s blokadom društvenih mreža na dan predsjedničkih izbora. Telekomunikacijska tvrtka MTN Uganda objavila je na Twitteru: UCC  (Ugandanska komisija za komunikacije) naredila je MTN-u da onemogući pristup svim društvenim mrežama i servisima za plaćanje putem mobitela zbog prijetnje javnom redu i sigurnosti.“  Predsjednik Museveni kasnije je rekao novinarima da su mreže morale biti ugašene kako korisnici ne bi „širili laži“.  Na dan kada se demokratskim načinom bira predsjednik, ograničavanje prava na govor cenzuriranjem društvenih medija stvara problem. U obrani prava na govor, mnogi su građani koristili virtualnu privatnu mrežu (VPN)kako bi zaobišli blokadu, te je hashtag #UgandaDecides uskoro preplavio državu.

Od studenog 2015. Brazil je iskusio tri gašenja servisa za slanje poruka Whatsapp, primarnog izvora komunikacije za društvene, ali i poslovne svrhe. Tvrtke, učitelji pa čak i liječnici rabe aplikaciju kako bi komunicirali interno, ali i sa klijentima. Gašenja koja su trajala od 12 do 48 sati, utjecala su na više od 100 milijuna korisnika. Letícia Sanchez iz brazilskog LUSH-a kaže:  „Kako smo naviknuti na komunikaciju i rad putem Whatsappa, to nam je zbilja otežalo komunikaciju, da ne govorim o neugodnom osjećaju kontrole i cenzure bez ikakvog valjanog razloga.“ Na samom početku, gašenje nije bilo objašnjeno, da bi nakon nekoliko sati Vrhovni sud dao javnu izjavu da je to bila mjera predostrožnosti Federalne policije zbog Whatsappove nesuradnje prilikom potraživanja korisničkih podataka od strane vlasti. Letícia objašnjava: „ Sud je tražio od Facebooka (vlasnika Whatsappa) da omogući pristup privatnim informacijama i povijesti dopisivanja određenih ljudi koji su pod istragom za određena nedjela. Ne samo da se Whatsapp protivio toj praksi već  je dodao da oni ni nemaju pristup povijesti dopisivanja jer su sve poruke enkriptirane (šifrirane).“
Gašenje jednog servisa za komunikaciju možda ne izgleda kao velika stvar, ali Whatsapp igra veliku ulogu u komunikaciji diljem Brazila. Letícia kaže: „Bila sam iznimno ljuta i šokirana, jer smatram da svi oblici digitalne komunikacije  važan dio našeg društvenog života i slobode.“
Ograničavanje pristupa internetu ne utječe samo na slobodu govora i razmjenu ideja, nego i na ekonomiju te može predstavljati opasnost tijekom kriznih situacija. Hitne službe ne mogu dijeliti informacije od vitalnog značaja, obitelji ne mogu stupiti u kontakt, a novinari ne mogu pristupiti informacijama. U lipnju 2016., pokret 'ugasite Zimbabwe'  organiziran je putem društvenih mreža i imao je veliki odaziv.  Od građana se tražilo da ostanu u kućama i u jednodnevnom mirnom protestu protiv vlade Roberta Mugabea koja je državu odvela u korupciju i siromaštvo. Potraz, državna agencija za poštanske i telekomunikacijske usluge u Zimbabweu, objavila je upozorenje zbog zloupotrebe društvenih mreža, navodeći: „Svatko tko stvara, prosljeđuje ili dijeli takve pogrdne ili subverzivne materijale koji su ekvivalentni kriminalnom ponašanju, bit će isključen i zakonski odgovarati.“ Bila je to očita mjera da se ograniči pravo na govor i pokušaj da se prekine protest.
Vijeće za ljudska prava Ujedinjenih Naroda donijelo je odluku da bi svi ljudi trebali imati ista prava online kao što imaju i offline, poput prava na slobodu govora i odabir izvora informacija. Osuđivanje zemalja koje blokiraju ili ograničavaju pristup internetu pobjeda je slobode izražavanja i pokazuje da UN ozbiljno shvaća internetska gašenja, ali kako odluka nema pravnu pozadinu, pitanje je hoće li odluka imati utjecaja na vladajuće.
Deji Bryce Olukotun, viši upravitelj odnosa s javnošću u organizaciji Access Now, kaže: „Kao najvažnija institucija u svijetu gdje svaka država ima pravo glasa, UN može postaviti globalne norme koje ostali mogu slijediti, te u suštini informirati sve o čemu se međunarodna zajednica dogovorila. Odluka nije obvezujuća kao međunarodni ugovor, ali utječe na podizanje razine svijesti svjetskih lidera.“
UN vidi gašenja interneta kao ozbiljan problem, jer često služe kao znak upozorenja kršenju ljudskih prava.
Deji kaže: „Ljudi obraćaju pozornost na strašne posljedice koje gašenja interneta imaju na život ljudi diljem svijeta. Sada je na nama da širimo informaciju kako bi vlade prestale naručivati ovakve prekide.“
Kada se ljude ušutkava, najbolja stvar koju možemo napraviti jest dići glas. Bez obzira događa li se takvo što u našoj blizini ili na drugoj strani svijeta, možemo reći svjetskim vođama da gašenja nisu prihvatljiva nigdje!