Konzervansi po cijenu okoliša

Sintetički konzervansi omogućili su nam da proizvodimo hranu koja ostaje dugo jestiva i kozmetiku koja se ne kvari na policama vaše kupaonice. Ali ništa nije besplatno, pa kod stvaranja proizvoda koji se ne kvare, dodajemo ogromne količine kemikalija u naš ekosustav.

Kada proizvod ode niz odvod, ulazi u naš vodovod i postaje dio ciklusa koji je neophodan za život na zemlji. Vodene biljke i životinje upijaju kemikalije koje, u velikim količinama, mogu na njih negativno utjecati, i to se zatim prenosi na druge životinje u hranidbenom lancu.

Ovaj proces – poznat kao bioakumulacija – imao je negativan utjecaj na okoliš i prije. Tijekom 1950-ih i 1960-ih godina, uobičajeni insekticid uzrokovao je slabljenje ptičjih jaja. Ljuske su pucale kada su ptice pokušavale inkubirati mlade.

Slično, upotreba netopljivih nusprodukata sagorijevanja (poznatih kao PCB), koji su se prvi put koristili 1940. godine, prije nego što su 30 godina poslije zabranjeni, još uvijek ima utjecaj na populaciju orka. Orke akumuliraju kemikalije iz svoga plijena i prenose toksine na svoje mladunče. To negativno utječe na stopu reprodukcije i na imunološki sustav orka. Dr.Paul Jepson iz Londonskog zoološkog društva, pojašnjava: “Iako je PCB zabranjen, izuzetno je otporan na nestajanje u okolišu.Pad ovih zagađivača odvija se vrlo sporo.“

Kozmetički konzervansi – iako se rabe u mnogo manjim količinama – i dalje se gomilaju u našem vodovodu i doprinose zagađenju. Pronalaženje prirodnih načina da konzerviramo proizvode neće koristiti samo kupcima, već će štititi ekosustav koji je neophodan za naš opstanak. Sastojci kao što su med i morska sol neće mijenjati naš okoliš, već će neškodljivo nestati.