“Miris ne dopušta da ga se opisuje, već samo uspoređuje sa sličnostima drugih mirisa.” - Immanuel Kant – Anthropology, History and Education.

Kant je ovo napisao u 18-om stoljeću, danas nakon 300 godina to i dalje smatramo istinom. Kada razmišljamo i govorimo o mirisu, možemo rabiti vrlo malo riječi. Tradicionalno se oslanjamo na riječi koje povezujemo s okusom; vanilijasto, citrusno, slatkasto, pikantno.

Naravno postoje i druge riječi za miris; spaljen, oštar, truo i drvenasti neki su od njih, ali ove riječi odnose se na sastojak ili radnju koja se dogodila sastojku, a ne na sami miris.

Ako razmislite, kada vas pitaju da opišete okus banane vjerojatno ćete reći da je kremasta i slatka, ali kada vas pitaju da opišete miris banane većina će jednostavno reći da miriše na bananu.

Činjenica da miris izbjegava opis nešto je što je zbunjivalo znanstvenike i lingvističare stoljećima. Charles Darwin je čak smatrao da je osjet mirisa manje važan od ostalihosjeta, ali čim pomirišete omiljeni parfem uvjerit ćete se u suprotno. Miris vas može prenijeti na drugo mjesto, u drugo vrijeme ili raspoloženje. Ne nazivati to fenomenom, čini se ludošću.

Zapravo, na mnogo načina miris je jedna od stvari koje vas mogu ostaviti bez riječi. Prilično impresivno, zar ne? Ali zašto imamo toliko ograničen rječnik kada govorimo o mirisima? Možda zbog toga što je složenost izražena u mirisu daleko veća od naše moći izražavanja?

Neki znanstvenici vjeruju da se sve svodi na način na koji je naš mozak povezan. Mirisni receptori nalaze se na vrhu nosa i direktno su povezani s mozgom. Kada zaprime miris, šalju signal do olfaktornih režnjeva, gdje se miris analizira. Od tamo, projekcije dopiru do različitih dijelova mozga, i u orbitofrontalnu korteks – dio koji je odgovoran za imenovanje i uživanje u mirisu.

Profesor G. Neil Martin, voditelj odsjeka za psihologiju na Regent's University London i autor knjige The Neuropsychology of Smell and Taste, objašnjava jednu teoriju o tome zašto ljudi teže tumače mirise: "Jedan od razloga bi mogao biti taj da se miris ne obrađuje jezično. Direktni doživljaj mirisa, koji povezujemo s okolnostima kao što su školski obroci, miris učionice i parfem bivšeg ljubavnika, može biti ponovno uspostavljen mnogo godina poslije kada smo izloženi originalnom mirisu. Neki kažu da je to zbog direktne veze između mirisnih kanala i amigdala, dijela mozga koji može kodirati emocionalne uspomene."

Što se tiče mišljenja da je osjet mirisa manje važan od ostalih, Martin kaže da to jednostavno nije točno. Miris, kao i okus, jedan je od najstarijih ljudskih osjeta, ali nimalo manje koristan.

"Osjet mirisa katkad se opisuje kao Pepeljuga među osjetima. Lijepa je, ali ju nikada ne pozivaju na bal osjeta".

"Svi katkad mislimo da je osjet koji manje rabimo, zbog toga i manje važan. Više smo se oslanjali na osjetila kada smo puzali na sve četiri, njuškajući teren zbog hrane i opasnosti".

Kada smo postali "dvonožni" (počeli hodati na dvije noge), nosevi su se uzdignuli i važnost našeg osjeta mirisa se promijenila. Provedena istraživanja pokazala su da bi se ljudi radije odrekli osjeta mirisa nego nekog drugog osjeta. Ali ne razumiju koliko je ono važno.

„U najviše slučajeva, okus hrane povezan je s mirisom. Kada smo prehlađeni, ne možemo okusiti i pomirisati hranu. Ljudi koji boluju od anosmije (gubitak osjeta mirisa) otkrili su da je njihov svijet izgubio mnogo boja. Postao je siv, monoton i manjkav užicima."

Ljudi se smatraju amaterima za mirise, posebno u usporedbi sa životinjama kao što su psi i glodavci. Ali kako objašnjava Asifa Majid, profesor jezika, komunikacija i kulturne spoznaje na Radboud sveučilištu ovo je pogrešno mišljenje: "Nedavna istraživanja pokazala su da ljudi vrlo dobro prepoznaju različite mirise i da mogu prepoznati milijardu mirisa".

"Slično tomu, znamo da postoje kulturološke razlike u sposobnosti opisivanja mirisa, pa objašnjenja koja se oslanjaju na organizaciju mozga ne mogu biti uzrok."

Asifa ističe da narod Jahai na Malajskom poluotoku ilustrira njezino gledište. Zajednica živi u kišnim šumama i žive lovačko-sakupljačkim životom, što znači da se najviše oslanjaju na osjet mirisa.

Asifa pojašnjava: "Jahai mogu opisati mirise jednako kao boje i mnogo bolje nego ljudi iz engleskog govornog područja. Jahai imaju skup od 12 riječi koje se odnose na različite vrste mirisa; kao što mi imamo za različite osobine boja: crvena, plava, zelena, žuta, ljubičasta, smeđa."

Na isti način ne mogu se koristiti boje kako bi se opisao okus ili tekstura, ove riječi su jedinstvene za miris i ne mogu se upotrijebiti u vezi s nekim drugim čulom.

Asifa dodaje: "Haʔɛ̃t je Jahai riječ za miris koji dijele tigar, pasta od škampa, sok stabla lateksa, kao i pokvareno meso, strvina, izmet, mošusna žlijezde jelena, divlja svinja, spaljena kosa i stari znoj. Baš kao što crvena boja ima više značenja za objekte u engleskom govornom području."

Asifa i njezini kolege vjeruju da razlika u našoj mogućnosti da artikuliramo mirise leži u pažnji koju Jahai narod posvećuje osjetu mirisa u svakodnevnom životu. Njihov nomadski način života znači da oni pripisuju više kulturnog značaja mirisu u mnogim različitim kontekstima, uključujući medicinu, bolesti i lov. Čak imaju i tabue za miješanje mirisa i svjesno manipuliraju mirisima kako bi izbjegli kršenje značenja ili vjerovanja.

No pojačana sposobnost prepoznavanja mirisa nije jedinstvena ili svojstvena narodu Jahadi. Postoje neki ljudi koji su bolji u prepoznavanju mirisa od ostalih. Somelijeri i parfumeri godinama "treniraju" svoje noseve kako bi detektirali pojedinačne mirisne note koje čine cjelokupan miris. Što možete učiniti kako biste uistinu cijenili mnoštvo mirisa oko vas? Odgovor leži, kao i obično, u vinu.

Asifa objašnjava: „Stručnjaci za vino bolje opisuju mirise i okuse vina, za razliku od stručnjaka za kavu ili amatera.“

Izgleda da vježba imenovanja mirisa vina, kao što se to čini na tipičnim kušanjima vina ili dok čitate opis s etikete u supermarketu ili u časopisima o vinima, pomažete izbrusiti ovo umijeće.

"Sve u svemu, znanost sugerira da mirisima posvetite vrijeme, razmišljate i raspravljate o njima kako biste razvili svoje sposobnosti."