U divljini je ostalo samo 14.600 sumatranskih orangutana.

Sumatra, Indonezija. Jedan od najvećih otoka na svijetu i dom ekosustava Leuser gdje koegzistira više od 500 različitih vrsta, uključujući orangutana. Gusta prašuma, nizine, planinski i alpski ekosustavi zajedno tvore ovu kritično važnu regiju koja nestaje pod plantažama palmi, ilegalnom sječom drva, izgradnjom cesta i destruktivnim načinima sjetve.

Sumatra ima jedan od najraznolikijih ekosustava na svijetu i jedino je mjesto gdje tigrovi, nosorozi, slonovi i orangutani žive jedni uz druge. Sumatranska prašuma ima vitalan značaj stotinama vrsta sisavaca i ptica, kao i milijunima ljudi koji o njoj ovise, jer pruža hranu, vodu i mjesto za život. Zato se dobrotvorna udruga Sumatran Orangutan Society, koja se bavi očuvanjem, udružila s Lushom kako bi zaustavila deforestaciju…

Više od pola stoljeća Indonezija ilegalno siječe drva. Šume, koje su nekoć zauzimale preko 162 milijuna hektara, posječene su sve dok nije ostao samo djelićak njihove originalne veličine. Danas se i dalje uništavaju i to jednom od najbržih stopa uništenja na svijetu. Zapanjujućih 80.316 hektara šume nestalo je u samo pet godina, u razdoblju od 2008. do 2013. Ova nemilosrdna destrukcija sumatranske prašume gurnula je sumatranske orangutane na rub izumiranja te je sada vrsta proglašena kritično ugroženom.

Direktorica SOS-a, Helen Buckland objašnjava što to znači za orangutane. Kaže: „Početkom studenog objavljeno je otkriće nove vrste orangutana te sada imamo sumatranskog orangutana i Tapanuli orangutana. Oba su kritično ugrožena. Gubitak njihovog staništa najveća je prijetnja s kojom se trebamo uhvatiti u koštac kako bismo osigurali preživljavanje orangutana. Sumatranske šume nemilosrdno nestaju desetljećima gurajući orangutane i ostale vrste na rubizumiranja“.

Unatoč devastirajućem utjecaju koji to ima na divlji svijet, šume se i dalje uništavaju alarmirajućom brzinom, te sve više i više šuma nestaje zbog poljoprivrednih plantaža i ilegalne sječe drveća. Kako bi se orangutani i stotine vrsta koje prašumu zovu domom vratile i preživjele, valja poduzeti nešto za zaštititu i pošumljavanje njihova prirodna staništa. Dobra je vijest da se taj napredak već događa. Dokazano je da se uz pomoć pravih agrikulturalnih tehnika i edukacije šume mogu obnoviti, te da se divlji svijet tamo opet može vratiti i prosperirati.

Helen se sjeća prvog puta kada je iskusila koliki utjecaj ima pošumljevanje. Kaže: „Kada sam prvi put posjetila našu lokaciju za obnovu, suočila sam se s nizovima i nizovima palmi unutar granica nacionalnog parka. Zemlja je bila suha i ispucala, a vladala je apsolutna tišina, nije se čuo ni pjev ptica. Posadila sam jednu mladicu u tu jalovu zemlju i nadala se da će preživjeti. Samo dvije godine kasnije, vratila sam se na isto mjesto. Čula sam pjev gibona i ptica, te čula od tima o krdu slonova koji su tuda prošli koji dan prije. To je to, očuvanje u akciji! Nedugo nakon, tim je uočio i prvog divljeg orangutana kako se vratio na to područje. Potrebno je mnogo vremena za nastanak prašume, ali nevjerojatno je kako brzo obnovljene lokacije postaju važno stanište za orangutane i mnoštvo drugih vrsta. U roku 3-4 godine, priroda prevlada, a divlji svijet se vraća.

SOS radi sa sestrinskom organizacijom OIC na Sumatri kako bi zaštitili orangutane, njihove šume i budućnost rješavajući uzroke deforestacije kao i njezine simptome. Osim što pomaže u pošumljavanju, SOS uči pripadnike zajednice o važnosti šume te načinima kako je održati produktivnom i funkcionalnom.

Dobrotvorna udruga uči zajednicu permakulturalnim tehnikama u za to posebno stvorenom edukacijskom centru kako bi ljudima pokazali način da učine šume profitabilnima bez sječe. Helen kaže: „Bez obzira na to koliko stabala posadili, najvažniji element uspješne obnove prašume je istinska i ozbiljna angažiranost zajednica koje žive uz Leuser ekosustav te njihovo pretvaranje u zaštitnike šume koji će štiti njegove granice od budućih prijetnji.“

„Edukacijski pristupi koje podržavamo imaju mnogo oblika, od prikazivanja filmova o očuvanju u udaljenim ruralnim zajednicama pomoću kino sustava koji radi na biciklistički pogon, do stručnog usavršavanja na polju ekološke agrikulture. To je apsolutni temelj svih ostalih poslova.“

Kako bi pomogli SOS-u u njihovom cilju da promijene pravac deforestacije na Sumatri, Lush se obvezao kupiti zemljište deforestirane zemlje na rubu prašume na mjestu Bukit Mas na Sumatri. Zemlja je trenutno pusta životom, ali s malo ljubavi i stručnosti može se vratiti u bujnu prašumu i postati stanište divljih životinja u roku nekoliko godina. A kako vi možete pomoći?“

Predstavljamo sapun Orangutan, limitiranu poslasticu mirisa pačulija i naranče koja će pomoći financirati ovaj, po život važan, projekt reforestacije. Lush je napravio 14.600 sapuna Orangutan, a svi prihodi (osim PDV-a) idu Sumatran Orangutan Society kako bi kupili 50 hektara, površinu šest puta veću od Buckinghamske palače, plantaže palmi u Indoneziji i vratile je prašumi.

Voditelj Lush tima za kupovinu sastojaka Simon Constantine objašnjava zašto se Lush odlučio na suradnju sa SOS-om. Kaže: „Sumatran Orangutan Society prvi je odvojio vrijeme da mi iz prve ruke pokaže kakav utjecaj imaju naši sastojci na Sumatri. Od tad smo se obvezali promijeniti način na koji radimo, uklanjajući palmino ulje i glicerin iz naše sapunske baze, te ćemo pokušati ispraviti štetu koja je učinjena. Mislim da je to bila prekretnica jer uvidjeli smo da ne možemo samo činiti najmanje lošu stvar, nego se moramo obvezati na stvaranje rješenja problema koje uzrokuje palmino ulje i ostali sastojci. Trebamo se još upoznati s učinkovitim organizacijama koje mogu pokazati stvarana rješenja na terenu, obnavljajući 500 hektara prašume na zemlji na kojoj se nalazila ilegalna plataža palmi zadnjih 10 godina.“

Baza Orangutan sapuna bez palminog je ulja i napravljena je s ekstradjevičanskim kokosovim uljem iz Niasa na Sumatri. Sapuni će biti dostupni putem Internet trgovine i u svim ostalim trgovinama diljem Europe od 24. studenog, ali kada se 14.600 sapuna proda, to je to. Kada ih nestane, gotovo je – baš kao s orangutanima u sumatranskoj prašumi.

Ali nastojanja ne staju tu. Helen objašnjava da postoji bezbroj načina kako ljudi od kuće mogu pomoći sačuvati prašumu i divlji živi svijet koji u njoj obitava. Kaže: „Svaka osoba koja donira, potpiše peticiju, odluči popeti na planinu ili otrčati maraton za SOS, postaje dijelom ovog svjetskog pokreta. Svako dijeljenje na društvenim mrežama pomaže nam komunicirati o našem cilju te pokreće potporu. Moramo biti u stanju svima na svijetu ukazati na hitnost ove situacije, ali i na razloge za nadu, čudesne muškarce i žene na terenu koji neumorno rade i imaju izuzetno pozitivan učinak.“

Saznajte više o SOS-u i njihovom radu te se upišite za redovite vijesti o ovoj temi ovdje. #SOSsumatra