Povrat i obnova prašuma na Sumatri

Napisala Helen Buckland, direktorica Sumatran Orangutan Society

Sumatranski orangutani kritično su ugroženi. Njihov dom, prašuma, krči se kako bi se dobile obradive površine i gradile ceste. Ovi nježni primati, jedni od najbližih ljudskih rođaka u životinjskom svijetu, gurnuti su na rub izumiranja.

Stojeći na granici Nacionalnog parka Gunung Leuser, suočila sam se s nizovima i nizovima plantaža palmi. Zemlja je bila suha i popucala, vladala je potpuna tišina, nije se čuo ni pjev ptica. Nalazila sam se na mjestu najvećeg biodiverziteta, a scena ispred mene bila je devastirajuća.

Došla sam na Sumatru kako bih posjetila mjesto novog projekta kojeg Sumatran Orangutan Society podržava i osjećala sam strah. Planirali smo ovo mjesto vratiti u bujnu, zelenu prašumu, ali u ovom trenutku to je izgledalo kao nemoguća misija.

Tada se pokrenula motorna pila, no umjesto da me to još više gurne u očaj, nasmiješila sam se. Jedino vrijeme kada zvuk motorne pile u nacionalnom parku izaziva oduševljenje je kada se koristi za rušenje ilegalno posađenih plantaža palmi. Kada je prvo stablo palo, veselje se proširilo našom malom skupinom.

Naša sestrinska organizacija, Orangutan Information Centre (OIC), vratila je i obnovila 500 hektara Nacionalnog parka ukradenog od strane tvrtke koja proizvodi palmino ulje. Kada sam posadila mladicu biljke Durian (omiljeno voće orangutana) u tu jalovu zemlju, nadala sam se da će preživjati.

Nakon samo dvije godine, vratila sam se na mjesto gdje sam posadila to stablo i stajala ispod sjene koju su pravile njegove grane, zatvorila sam oči i slušala kako krajolik vrvi životom. Čula sam pjev gibona i ptica, a tim mi je rekao za krdo slonova koje je koji dan prije prošlo tuda. To je bila obnova u akciji.

Nedugo nakon toga, kada sam se vratila u UK, uočili su prvog divljeg orangutana kako se vraća na to područje. Nasmješila sam se, sjedeći u svom uredu na drugom kraju svijeta i nadala se da mu je baš 'moje' stablo pružilo zgodno mjesto za odmor.

Rušenje šuma za stvaranje obradivih površina uništava mnoge aspekte prirodne ravnoteže kao i dom mnogim vrstama. Kada je ovaj dio šume, pokraj naselja Halaban, zamijenjen plantažom palmi, rijeke i bunari isušili su se, a usjevi su propali. Katastrofalne posljedice deforestacije bile su jasne zajednici te su objeručke prihvatili priliku za povratom zemlje i njezinom obnovom u izvorno stanje – prašumu. Jako su ponosni na uspjeh ovog projekta (i mi smo!) te su osnovali skupinu naziva „Zaštitnici Leusera“ kako bi nastavili upravljati obnovom i zaštitom ovog dijela nacionalnog parka. Ovaj nekoć jalovi krajolik sada je mlada i uspješna šuma, a naše skrivene kamere pokazuju da se vraćaju mnoge životinjske vrste poput orangutana, slonova, malajskog medvjeda…

Sadnja drveća kako bi se obnovila prašuma bez sumnje čini važan doprinos nastojanju očunjanja. Bez obzira na to, moramo gledati dalje od drveća i uzeti u obzir na koji način možemo biti sigurni da postižemo dugoročnu dobrobit u zaštiti šume.

Kada dio prašume unište ljudi ili tvrtke koje žele koristiti tu zemlju za sadnju usjeva, nije dovoljno jednostavno posaditi stabla i staviti natpis kojim tražujemo da se ovaj dio zemlje ponovno pošumi. Moramo osigurati da ta stabla, i nedirnuta primarna prašuma iza njih, ostanu stajati kao izvorni i funkcionalni ekosustav.

Bez obzira koliko stabala posadimo, najvažniji element uspješne obnove prašume leži u ozbiljnoj angažiranosti lokalnih zajednica koje žive pokraj šume i njihovo pretvaranje u zaštitinike koji će braniti njezine granice od budućih prijetnji.

I tako, dok mi sadimo i njegujemo stabala, tim na Sumatri također postavlja temelje u zajednicama, pretvarajući ih u ambasadore očuvanja i zaštitnike ekosustava.

Sadnja stabala je simbol mira i predstavlja svjetliju budućnost za Sumatranske šume, divlje životinje i zajednice.

Saznajte više i uključite se ovdje: orangutans-sos.org/join

Fotografija: Gita Dafoe