Stvoreno za plemstvo: rituali, bogoslužje i romantika u drevnom Egiptu

U drevnom Egiptu parfemi i prirodna ulja imali su važnu ulogu u religijskim ritualima. Korištena su za pročišćavanje zraka i pružanje žrtava božanstvima. Parfemi i dotjerivanje bili su Egipćanima toliko važni da su štovali i Boga zvanog Nefertem, koji je upravo tome bio posvećen. Bogati su pokapani s aromatičnim smolama i eteričnim uljima, a ukrasna parfemska posuda pronađena je i u Tutankamonovoj grobnici.

Eterična su ulja bila rezervirana za božanstva i plemstvo jer je priprema ovih ranih biljnih esencija zahtijevala veća financijska sredstva.

Kyphi je bila aromatična mješavina bilja koja se često rabila u religijskim ritualima i konzumirala kao lijek. Ne postoji neki točan recept, ali uključivala je sastojke kao što su mira, mimoza, cimet i menta. Ove su mješavine izrađivali egipatski svećenici i smatraju se prvim parfumerima na svijetu.

Iako su Egipćani rabili prirodne sastojke za pripravu krema i mješavina za aromatiziranje prostora koji su vrlo slični onima koje danas koristimo, parfemi koje su pripravljali bili su mnogo slabijeg mirisa od današnjih. Još nisu bili otkrili destilaciju, pa su umjesto toga prešali bilje ili ih na dulje vrijeme uranjali u različite tekućine i mast kako bi iz njih dobili eterična ulja.

Nadvladavanje neugodnih mirisa: liječenje bolesti u drevnoj Grčkoj

U drevnoj Grčkoj i za vrijeme Rimljana, parfemi i aromatične smole i bilje imali su važnu ulogu na sprovodima i za vrijeme religijskih ceremonija. Najstarija tvornica parfema pronađena je 2007. na Cipru, mitološkom domu božice Afrodite. Vjerovalo se da je tvornica opskrbljivala hramove i vjernike mirisima kako bi se približili bogovima koje su štovali.

Za razliku od Egipćana, u antičkom Rimu parfemi su bili dostupni širim masama. Jeftiniji mirisi dolazili su keramičkim vazama, dok su se skuplji mirisi pakirali u oslikane porculanske bočice koje su se mogle kupiti u za to posebno osmišljenim trgovinama. I Rimljani i Grci još su trebali otkriti kako se destilacijom mogu dobiti parfemi iz bilja, pa su umjesto toga palili biljne materijale ili su uranjali sastojke poput ruže, ljubičice u ulje.

No, parfemi se nisu rabili samo kako bi ljudi fino mirisali, Grci i Rimljani vjerovali su da loš zrak može širiti bolest. Hipokrat, otac moderne medicine napisao je da se opasan dim može prenositi vjetrom i uzrokovati opasne bolesti. Ljudi su vjerovali da mogu spriječiti širenje bolesti ako ispune zrak mirisom.

Otkriće destilacije: parfumirana voda i farmakologija u drevnoj Perziji i šire…

Otkriće destilacije vodi nas do Perzije (današnjeg Irana). Baš ondje, liječnik Avicenna otkrio je kemijske principe koji leže iza parfema kojima baza nije ulje. Ovo je otkriće omogućilo Perzijancima da proizvedu ružinu vodu, ono po čemu je Iran i dan danas poznat.

Destilacijske posude, opremu koja se rabi pri destilaciji, usavršili su znanstvenici tog doba i bile su važan dodatak farmakologiji i proizvodnji parfema. Njihovom uporabom bilo je moguće izraditi važne medicinske supstrate, poput alkohola, koji su bili korišteni za liječenje bolesti.

Bez obzira na ovaj znanstveni uspjeh, u parfemskom su svijetu i dalje najčešće rabili destilacijom za pripravu parfumiranih vodica. Tek kada su otkrivene metode ekstrakcije bilo je moguće proizvesti moderna eterična ulja. Parfem je i dalje ostao statusni simbol u Perziji. Plemstvo i visoko rangirani članovi društva često su slikani s parfemskim bočicama i cvijećem parfema kako bi istaknuli svoje bogatstvo i važnost.

Procvat apotekarstva: pomanderi i rani lijekovi u Srednjem vijeku i Renesansi

Ljudi srednjeg vijeka i Renesanse uvidjeli su promjene u načinu korištenja parfema i eteričnih ulja. Na zapadu, kršćanstvo je učilo da je osobna primjena mirisa nepotrebna te je uporaba ulja u te svrhe prekinuta. Unatoč tome, tradicija uporabe mirisa tijekom bogoslužja prevladava, te se aromatični materijali pale kao posveta Bogu.

Ljudi su vjerovali da su loši mirisi, kojih je bilo na pretek, uvreda Bogu, te sukladno Hipokratovom učenju, doprinose širenju bolesti. Kako bi otjerali neugodan miris, ljudi su oko vrata nosili amulete zvane pomanderi koji su u sebi sadržavali ulja, aromatično bilje i smole. Recept koji je rabila kraljica Marija I., obuhvaćao je poznate sastojke kao što su benzojeva smola, ružina vodica, smola labdanuma, ali i sastojke životinjskog porijekla poput sivog ambera i mošusa jelena i cibetke koji se danas ne rabe.

Otvaraju se specijalizirane apoteke u kojima se prodaju ove mješavine izrazito jakih mirisa. Ovi prvi parfumeri često su se smatrali i ljekarnicima. U to su vrijeme otkrivena mnoga terapeutska i ljekovita svojstva biljaka i začina. Apotekari su koristili snagu prirodnih sastojaka i stvarali nove uvarke rabeći novootkrivene sastojke iz cijeloga svijeta.

Eterična ulja za van: parfemi za status i zavođenje u doba Prosvjetiteljstva

U 18. i 19. stoljeću parfemi su postali sredstvo zavođenja te simbol bogatstva i plemenitosti. Oni koji su si ih mogli priuštiti koristili su ih kada su god mogli, nanosili su ih na odjeću, tijelo, kosu i modne dodatke, a često su se i kupali u parfumiranim vodama. Zapravo, parfemi su postali toliko važni da je plemstvo nosilo raskošne torbice zvane nécessaires de voyage u kojima su držali svoje brojne bočice i mješavine.

Mariji Antonietti putna je torba bila toliko važna da je zatražila repliku iste, kada je u vrijeme francuske revolucije planirala pobjeći iz Francuske. Otkrićem bakterija 1800-tih, važnost kupanja bila je posebno naglašena. Teški mirisi za prikrivanje onih neugodnih više nisu bili potrebni, a to je promijenilo i sastav parfema.

Ljudi su sve više preferirali svježe, cvjetne mirise umjesto onih teških, mošusnih koji su se dobivali od životinja. Otkriće antičkih egipatskih, rimskih i grčkih ruševina utjecalo je novu modu u oslikavanju parfemskih bočica tog doba.

Mjenjajući mišljenja: Eterična ulja za lječenje i boljitak

Eterična ulja oduvijek se rabe zbog blagotvornog djelovanja na um, tijelo i dušu. Međutim, pojam 'aromaterapija' relativno je moderan i prvi put ga je upotrijebio Rene Maurice Gattefossé početkom 20. stoljeća. Gattefossé je slavno otkrio umirujuća svojstva lavandinog ulja kada je svoju opečenu ruku zabunom uronio u lavandino ulje.

Od tada, kombiniranje eteričnih ulja i njihovo masiranje u tijelo kako bi se postigle fizičke i psihičke blagodati postalo je vrlo popularno. Stotinu je tečajeva, stručnjaka, knjiga i medija posvećeno aromaterapiji da je jako teško pristupiti točnim znanstvenim podacima koje ga podupiru. U mnogo slučajeva, aromaterapija je poput krovnog naziva kojim se opisuju različita vjerovanja.

Mnogi se slažu s idejom da eterična ulja mogu utjecati na raspoloženje, dok drugi idu još dalje te vjeruju da aromaterapija i alternativna medicina imaju moć liječenja svih vrsta oboljenja. Štoviše, eterična ulja mogu se naći u raznim proizvodima zahvaljujući učincima koje imaju na um, tijelo i dušu.

Sve je započelo s rukavicama: skromni počeci parfemske industrije

Kao što do sad već znate, parfemska industrija i eterična ulja bili su dio našeg života tisućama godina, iako se način kako ih rabimo promijenio i razvio. Danas, eterična ulja najčešće se povezuju s parfemskom industrijom, a sve je krenulo s rukavicama…

Francuski grad Grasse smatra se internacionalnim parfemskim središtem svijeta. Mali gradić na jugu Francuske bio je utvrda parfemske industrije stoljećima, a sve je počelo u 15. stoljeću kada je Ermentaire Tossenti otvorio svoju apoteku u kojoj je prodavao mješavine ulja i prirodne sastojke.

Grad je poznat po svojoj temperaturnoj mikroklimi, koja je savršena za uzgoj najmirisnijeg bilja i cvijeća koji se rabe u parfemima.

Grasse je u 16. stoljeću također bio dom rastuće industrije izrade rukavica. Mnogi su mještani radili na štavljenju kože te su izrađivali i izvozili rukavice po cijelom svijetu. Ova je industrija imala i jednu neugodnu posljedicu, štavljenje kože mirisalo je vrlo loše.

Iskorištavajući mirisne sirove materijale koji su im bili dostupni, mještani Grassea razvili su mirise i parfeme kojima su prikrivali neugodan miris štavljene kože. Kako je opadala industrija proizvodnje rukavica, pronicljivi poduzetnici počeli su u gradu razvijati parfemsku industriju.

Do kraja 19. stoljeća, Grasse se istaknuo po kvaliteti sastojaka i parfema koje je proizvodio. Velike parfemske kuće poput J.B. Dulac, J.L Fargeon i Lubin osnovane su u Parizu i postale popularne među bogatima.

Mirisi slavnih osoba, sigurni sintetički sastojci i etička nabava: moderna industrija parfema i mnogo više…

Kako su kemija i znanost napredovali u 20. stoljeću, svijet parfema doživio je revoluciju. Otkriće metoda kojima se dobivaju tvari poput sintetičkog vanilina omogućilo je stvaranje jeftinijih mirisa za šire tržište. To je značilo da su parfumeri mogli oponašati arome prirodnih sastojaka koje je nekoć bilo nemoguće ekstrahirati iz njihova izvora, poput đurđica.

Parfem je opet postao dostupan svima. Jicky je bio jedan od prvih parfema koji su stvoreni uz dodatak sintetičkih mirisa. To je bio i prvi apstraktni parfem, a to znači da je baziran na nekoliko različitih eteričnih ulja umjesto na jednom. Jicky je utabao put širokom spektru mirisa koji se i dan danas uživaju diljem svijeta.

U današnje vrijeme, parfemska industrija opet se mijenja. Zasićenje tržišta i isticanje parfema slavnih osoba, vodilo je do veće potražnje za ekskluzivnim i jedinstvenim mirisima. U isto vrijeme, kod kupaca i proizvođača raste svijest o utjecaju na okoliš i društvenim odgovornostima, a s time kreće i prava težnja za odgovornom nabavom sastojaka i transparentnošću.

Što je sljedeće?

Eterična ulja pratila su nas tisućljećima, imaju veliku važnost u našoj spoznaji svijeta, ona su esencija života. Sigurno će vas pratiti kamo god pošli, ali gdje će to biti, ovisi o vama…