„Zamislite da ste nogama učvršćeni u zemlju i želite jesti. Hrana je blizu, ali ju ne možete dosegnuti. Sada, zamislite da želite piti i ima vode, ali ne možete ni do nje. Potom, želite se podružiti s mladom ženom ili muškarcem, ali ne možete do njih. Odjednom, predator je pred vama, ali ne možete se pomaknuti…“

Dr. Jo Elworthy

Dr. Jo Elworthy, stručnjak za biljke i direktorica interpretacije na Eden projektu u Engleskoj, postavlja zastrašujuće pitanje. Većina ovih situacija, da se radi o čovjeku, rezultirala bi sigurnom smrću, izuzetno brzom u slučaju predatora.

Za biljke je ovo ipak druga priča. Žive na istom mjestu, najčešće cijeli svoj život, pribavljajući sve što im je potrebno iz okoliša koji ih okružuje, štiteći sebe i svoje potomstvo obmanjivim prikrivanjem i umjetnošću kemije. One su ključne za ekosustav - bez biljaka ljudi ne bi postojali. No što ih čini tako snažnima i neophodnima? Odgovor je jednostavan, njihova kemiska struktura.

Tijekom milijuna godina koje su provele na Zemlji, biljke su evoluirale kako bi se nosile i s najgrubljim okolišem. Bilo da stvaraju velike korijenske sustave u najsušim pustinjama kako bi došle do vode ili oponašaju životinjske feromone kako bi privukle insekte koji će ih oprašiti, biljke su stručnjaci adaptacije, a eterična ulja koja proizvode imaju ključnu ulogu.

Jo objašnjava: „Biljke ne bi evoluirale i proizvodile eterična ulja da ne služe svrsi, a pod tim mislim na izravnu svrhu upravo toj biljci. Sve ostalo je dodatak. Zašto bi uopće biljka stvorila tako kompleksan spoj, a da nema neku funkciju?“

Jedan od načina na koji se biljke održavaju na životu proizvodnja je sekundarnih metaboilita, organskih sastojaka koji imaju široku namjenu, mogu biti toksični, mirisni, korozivni, halucinogeni ili lošeg okusa. Bez obzira na njihove učinke, ona se općenito mogu okarakterizirati kao repelenti, zaštitnici i primamljivači. Upravo zbog ovih različitih učinaka, ljudi su pronašli mnogo načina kako ih iskoristiti. Zapravo, kofein, kokain, morfin, guma i eterična ulja sve su sekundarni metaboliti.

Neki su sekundarni metaboliti hlapljivi što znači da lako isparavaju. Hlapljivi metaboliti (VOC) imaju mnogo funkcija, a jedna od njih je ta da pomažu biljci zadržati vlagu koja im je potrebna za preživljavanje. Tijekom dugih, vrućih ljeta, poput onih na Mediteranu gdje temperatura može skočiti preko 30°C, biljkama je potrebna svaka kap vode do koje mogu doći, a izlučivanje hlapljivih metabolita može im pomoći zadržati vlagu.

Ovi hlapljivi metaboliti najčešće su mirisni i imaju izražajan okus i to je jedan od razloga zašto ih ljudi toliko vole. Zamislite vrt pun timijana, ružmarina i origana, sve redom mirisno bilje koje koristimo za oplemenjivanje hrane i pića. Ovi snažni okusi nisu tu da bi nam oplemenili večeru, oni biljkama služe kako bi odvratili životinje i kukce od konzumacije njihovih listova. Usta puna focaccie od ružmarina i češnjaka možda nama izazivaju dobar okus, ali mnogim kukcima aromatično bilje ima snažan okus i radije ga izbjegavaju.

Ali nije sve zastrašivanje, biljke moraju komunicirati i imati interakciju s drugim biljkama i oraganizmima kako bi se razmnožile. Jo objašnjava: „Ruže i ostalo cvijeće malo su drukčiji. One su za drugu stvar. Seks. Latice su izmijenjeno lišće i proizvode ulja kako bi privukle insekte koji će prenijeti pelud od cvijeta do cvijeta.“

Tako, na sličan način kao što i ljudi koriste mirise ruža kako bi privukli i zaveli, ruže same stvaraju romantičnu vibru kako bi si osigurale sastanak na kojem će razmijeniti pelud i napraviti male ruže bebe. OK, sjeme. Jo naglašava da i svaki najmanji djeličak biljke postoji s razlogom, dok im latice pomažu u razmnožavanju, lišće im je poput solarnih panela, prekriveno voskom koji ih štiti od isušivanja.

Biljke su mnogo više od izvora sastojaka kojima okusom obogaćujemo hranu ili omirišavamo naša tijela, biljke su ključne za život na Zemlji. Jo objašnjava: „Ako sagledamo osnove, sve što nas drži na životu je ili izraslo kao biljka ili je kao ruda iskopano iz zemlje poput kamena ili prirodnih minerala.“

Biljke hvataju energiju Sunca. Pomoću svojih listova, pretvaraju sunčevu energiju u kemijsku kombinirajući je s ugljičnim dioksidom i vodom kako bi stvorile šećer. One potom koriste šećer kao i mi, kao izvor energije i kao građevni materijal za stvaranje svih ostalih tvari koje su im potrebne.

Miješaju ugljik, vodik, kisik i dušik, elemente koje nalazimo u zraku, s mineralima iz tla, a kombiniranjem i rekombiniranjem ovih spojeva nastaju vrlo kompleksne tvari. Jedemo biljke jer nam je potrebna energija koju su stvorile, potrebne su nam kako bismo izgradili svoje tijelo. Rabimo ih i kao građevne elemente, gorivo te kao lijekove. Da bi stvar bila još bolja, to radimo oduvijek. Ljudi koriste bilje od kad postoje.

Ali nisu biljke važne samo ljudima. Cijeli planet ovisi o njima. Svi smo čuli za izraz 'pluća Zemlje' kada se govori o prašumama, ali utjecaj koji biljke imaju na cijeli ekosustav mnogo je veći od jednostavne apsorpcije ugljičnog dioksida i emisije kisika.

Različiti kemijski spojevi i hlapljivi metaboliti koje biljke u prašumi otpuštaju imaju izravan utjecaj na kontrolu klime. Hlapljivi metaboliti stvaraju jezgre od kojih mogu nastati kapljice kiše, što vodi stvaranju oblaka i naposlijetku kiši. Unutar prašume ovo možete usporediti s otvaranjem slavine što znači da biljke i organizmi mogu nastaviti svoj život.

Znanstvenici trenutačno istražuju kako oponašati ove prirodne procese jer bi oni mogli pomoći u borbi s klimatskom krizom koju je uzrokovao čovjek. Oblaci reflektiraju svjetlost što hladi Zemlju i zarobljavaju toplinu na isti način kao i staklenički plinovi, zagrijavajući zemlju. Drugim riječima, ključni su za borbu protiv štetnih utjecaja promjene klime.

No naposljetku, Jo ne može dovoljno naglasiti da stabla prašuma ne reguliraju klimu namjerno, sretna je okolnost da je to vodilo evolucijskoj prednosti.

Hlapljivi organski spojevi koje izlučuju stabla u prašumi pomažu u stvaranju oblaka i pomažu da iz njih kiši. Kada je više kiše, stabla napreduju i proizvode još više hlapljivih spojeva. Ne rade to namjerno jer nisu osjetljivi, već se oblak stvara bez obzira i to stvara evolucijsku prednost.

Regulacija klime samo je jedna od uloga biljaka u ekosustavu, a Jo upozorava na pretjerano petljanje s prirodnim slijedom stvari. Kaže: „Mi smo dio globalnog ekosustava koji uključuje biljke, mikrobe, ostali život, zrak i vodu, tlo i stijene, svi oni zajedno utječu jedan na drugog u fenomenalnom sustavu recikliranja.

Od kad smo na ovoj planeti, tijekom proteklih 200.000 godina, djelovali smo na okoliš, ali počinjemo ne samo djelovati, nego i utjecati na njega uništavajući ga.

Ne postoji akcija bez reakcije. Ne znamo što će se dogoditi kada petljamo po ovim stvarima. Trebamo poštovati prirodu, diviti joj se i čuditi kako nas čini živima i prehranjuje, daje nam gorivo, građevni materijal, stvara nam zrak, pruža nam toliko mnogo, regulirajući klimu i pružajući našim osjetilima sve što imamo. Mi smo dio ekosustava. Ako negativno utječemo na okoliš, i on će negativno utjecati na nas.

Poruka Jo je jasna: biljke su zakon, ali su i neizmjerno važne. Lako je zaboraviti da stvari koje svakodnevno koristimo, jedemo i pijemo dolaze iz prirode, uključujući i eterična ulja. Najbolje je to da služe svrsi unutar ekosustava i ljudi ih nemaju pravo monopolizirati.

U svijetu gdje su okusi i mirisi nešto uobičajeno, važno je imati na umu da smo odgovorni za prosperitet naše planete.