Ljudi već stoljećima rabe eterična ulja zbog velikog broja prirodnih blagodati. Upotrebljavala su se za liječenje bolesti, uklanjanje boli i zbog njihovog utjecaja na duh i raspoloženje, no dok je fizičke učinke lako testirati, utvrđivanje njihovih psiholoških učinaka malo je teže.

Voditelj katedre za psihologiju Sveučilišta Regent i autor knjige The Neuropsychology of Smell and Taste, Neil Martin, objašnjava da, iako postoji mnogo istraživanja o ljudskom mozgu i samim eteričnim uljima, imamo samo par tragova koji nam objašnjavaju zašto mirisi mogu utjecati na naše raspoloženje i ponašanje.

Aromaterapija je jedan od načina upotrebe eteričnih ulja u nedavnoj povijesti, a zagovornici tvrde da ona čini čuda pri uklanjanju različitih problema, uključujući promjene raspoloženja i promjene općeg pogleda na život. No pitanje ostaje, ima li zbilja takav utjecaj? Neil objašnjava: „Sve je jako složeno. Aromaterapija obuhvaća masažu, ali i glazbu i ljude, nije sve u 'aroma' terapiji. Ne možemo promatrati samo utjecaj arome na ponašanje, radi se o kombinaciji arome i ostalih stvari, a moguće je i da baš te druge stvari imaju određeni utjecaj.“

Neil predlaže da se objektivno istraže učinci eteričnih ulja, svaka se aroma mora odvojiti i zasebno testirati kako bi se uvidjelo ima li zbilja učinak koji joj se pripisuje.

Štoviše, kako bi dokazao teoriju, napravio je test s uljem limuna ne bi li odredio kakav učinak ima na umanjivanje osjećaja boli.

Njegov je test pokazao da je limun zapravo povećao ljudsku percepciju boli, osjećali su upravo suprotno onome što su mnogi aromaterapeuti tvrdili. Međutim, Neil naglašava da ovo ne dokazuje da eterična ulja ne mogu ublažiti bol, nego da ulje limuna to ne može učiniti samo. Možda je više toga u igri od jednostavne tjelesne kemijske reakcije kada pomirišemo ili rabimo eterično ulje. Naši mozgovi i psihologija trebaju odgovoriti na mnoga pitanja kada govorimo o našim reakcijama na mirise.

Psihologija mirisa

Osjetilo mirisa, više nego ijedno drugo osjetilo, povezano je s našim sjećanjima i osjećajima. Samo jedan dašak mirisa može nas prenijeti na posve drugo mjesto i u drugo vrijeme ili promijeniti raspoloženje, ali zašto je tomu tako?

Neki vjeruju da eterična ulja poput onog lavandinog doživljavamo kao umirujuća zbog kulturnog uvjetovanja. Zvuči zlokobno, ali znači da je kultura u kojoj živimo utjecala na asociranje lavande s opuštanjem jer su možda naši roditelji znali naše jastuke prekrivati mirisom lavande kako bismo lakše zaspali.

Postoje dokazi koji sugeriraju da je ova vrsta kulturnog učenja dovoljna da se miris eteričnog ulja pokaže djelotvornim.

„Osjetilo mirisa, više nego ijedno drugo osjetilo, povezano je s našim sjećanjima i osjećajima. Samo jedan dašak mirisa može nas prenijeti na posve drugo mjesto i u drugo vrijeme ili promijeniti raspoloženje, ali zašto je tomu tako?“

Drugim riječima, ne donose određeni učinak isključivo eterična ulja, nego i očekivanja koja od njih imamo.

Neil objašnjava: „Ako ljudima date isti miris i nazovete ga ili 'sir' ili 'miris znoja', njihova psihološka reakcija na isti miris bit će drukčija. Mozak se također mijenja. Kao da obilježje koje ste nečemu dali mijenja način na koji mozak obrađuje taj određeni miris.

„Još je zanimljivije to što mozak daje odgovor koji je dosljedan danom obilježju. Tako, ako mislite da je miris neugodan, dio mozga koji je odgovoran za neugodnosti postat će aktivan. To je kao da mozak obrađuje ovaj miris kao neugodan stimulans i ti se dijelovi mozga aktiviraju.“

Miris metil salicilata, inače poznat kao zimzelen, još je jedan primjer nešto manje oporog mirisa. U Ujedinjenom Kraljevstvu rabio se u lijekovima 1960-tih, dok se u Americi koristio za zaslađivanje slatkiša. Ako pitate Britance da opišu miris zimzelena kao ugodan ili neugodan, prevagnut će neugodan, a ako pitate Amerikance, oni će ga opisati kao ugodan. Ovo dokazuje koliko su za percepciju mirisa važni kulturni utjecaji, osobna očekivanja i poveznice koje imamo.

Za razliku od ostalih osjetila, glavni odgovor na miris je emotivan. Neil objašnjava da bi tome mogao biti razlog to što olfaktorne informacije ne prolaze kroz iste senzore prije nego dođu do mozga kao kod drugih osjetila, stvarajući jači emocionalni i praiskonski osjećaj.

Neil navodi i drugi mogući razlog, posjedujemo vrlo ograničen vokabular kada trebamo opisati mirise. Kaže: „Sviđanje ili nesviđanje glavna je psihološka reakcija na miris. Ništa nije nalik tome. Kada u nešto gledate, odmah razumijete da se radi o primjerice vratima ili torbi. Vaša prva misao nije sviđa li vam se to ili ne.

Ali kod mirisa je tako. Nemamo vokabular za miris jer je to kemija. Ne pomislimo 'Oh, kako volim osjetiti miris heksanola u popodnevnim satima', kažemo 'Sviđa nam se miris pokošene trave'. Kako smo tako nevješti u opisivanju mirisa, naša je prvotna reakcija emocionalna.“

Ako uzmemo u obzir sve ove faktore, lako je uvidjeti zašto eterična ulja čine da se tako dobro osjećamo. Da li je to zbog psihologije, fiziologije, placeba ili kombinacije svih ovih stvari? No, dok netko to ne otkrije, ima smisla nastaviti s onim zbog čega se osjećamo dobro. Na kraju krajeva, iskustvo je vrsta znanosti, a stoljeća sigurne uporabe čine se kao dobar razlog za vjerovati u snagu eteričnih ulja iako nam je teško posložiti činjenice.